mojodvjetnik.info

Ovršni zakon

(NN 57/96) 

D i o p r v i

Glava prva

OSNOVNE ODREDBE

Sadržaj Zakona

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuje postupak po kojemu sudovi provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te osiguranje tražbine (postupak osiguranja), ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(2) Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na postupke ovrhe propisane posebnim zakonom.

Značenje pojedinih izraza

Članak 2.

Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom Zakonu imaju ova značenja:

1. izraz "tražbina" označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje,

2. izraz "ovrhovoditelj" označava osobu koja je pokrenula postupak radi ovrhe neke tražbine te osobu u čiju je korist taj postupak pokrenut po službenoj dužnosti,

3. izraz "predlagatelj osiguranja" označava osobu koja je pokrenula postupak radi osiguranja neke tražbine te osobu u čiju je korist taj postupak pokrenut po službenoj dužnosti,

4. izraz "ovršenik" označava osobu protiv koje se tražbina ostvaruje,

5. izraz "protivnik osiguranja" označava osobu protiv koje se tražbina osigurava,

6. izraz "stranka" označava ovrhovoditelja i ovršenika te predlagatelja osiguranja i protivnika osiguranja,

7. izraz "sudionik" označava osobu koja u postupku ovrhe ili osiguranja nije stranka, a u postupku sudjeluje zbog toga što se u njemu odlučuje o nekom njezinu pravu ili zbog toga što za to ima pravni interes,

8. izraz "rješenje o ovrsi" označava rješenje kojim je u cijelosti ili djelomice prihvaćen ovršni prijedlog ili kojim se ovrha određuje po službenoj dužnosti,

9. izraz "rješenje o osiguranju" označava rješenje kojim je u cijelosti ili djelomice prihvaćen prijedlog za osiguranje ili kojim se po službenoj dužnosti određuje osiguranje,

10. izraz "sudski ovršitelj" označava sudskoga službenika koji po nalogu suda neposredno poduzima pojedine radnje u ovršnom postupku ili postupku osiguranja,

11. izraz "poljodjelac" označava osobu kojoj je poljoprivredna proizvodnja pretežni izvor prihoda.
 

Pokretanje postupka

Članak 3.

(1) Ovršni postupak pokreće se prijedlogom ovrhovoditelja, a postupak osiguranja prijedlogom predlagatelja osiguranja.

(2) Kad je zakonom određeno tijelo ili osoba koja nije nositelj određene tražbine ovlaštena pokrenuti postupak radi njegova ostvarenja ili osiguranja, to tijelo, odnosno osoba imaju u postupku položaj ovrhovoditelja, odnosno predlagatelja osiguranja.

(3) Ovršni postupak i postupak osiguranja pokreću se i po službenoj dužnosti kad je to zakonom izrijekom određeno.

(4) Ako je postupak pokrenut prijedlogom nekoga tijela ili osobe koja nije nositelj tražbine, odnosno po službenoj dužnosti, radi ostvarenja ili osiguranja tražbine određene osobe, ta osoba može u postupku sudjelovati s ovlastima ovrhovoditelja, odnosno predlagatelja osiguranja, ali ne može poduzimati radnje koje bi sprječavale provedbu postupka pokrenutoga po prijedlogu određenoga tijela ili osobe, odnosno po službenoj dužnosti.

(5) Ako tijelo ili osoba iz stavka 4. ovoga članka odluče povući prijedlog kojim je postupak pokrenut, odnosno ako sud odluči obustaviti postupak pokrenut po službenoj dužnosti, osoba radi čije je tražbine postupak pokrenut može preuzeti vođenje postupka. Izjavu o preuzimanju postupka ta osoba mora dati u roku od petnaest dana od dana kad joj je dostavljena obavijest o povlačenju prijedloga odnosno o namjeri da se postupak obustavi.

(6) Kad su po zakonu neko tijelo ili osoba dužni dostaviti sudu određenu ovršnu ispravu ili ga na drugi način obavijestiti o postojanju razloga za pokretanje ovršnoga postupka ili postupka osiguranja po službenoj dužnosti, oni u tim postupcima nemaju položaj stranke.
 

Sredstva i predmet ovrhe i osiguranja

Članak 4.

(1) Sredstva ovrhe i osiguranja su ovršne radnje, odnosno radnje osiguranja ili sustav takvih radnji kojima se po zakonu tražbina prisilno ostvaruje ili osigurava.

(2) Predmet ovrhe i osiguranja su stvari i prava na kojima se po zakonu može provesti ovrha radi ostvarenja tražbine ili njezina osiguranja.

(3) Ovršne radnje ili radnje osiguranja mogu se neposredno provesti i protiv ovršenika, protivnika osiguranja i drugih osoba u skladu s ovim Zakonom.

(4) Predmet ovrhe ne mogu biti stvari izvan prometa, kao ni druge stvari za koje je to posebnim zakonom određeno.

(5) Predmet ovrhe ne mogu biti tražbine po osnovi poreza i drugih pristojbi.

(6) Predmet ovrhe ne mogu biti objekti, oružje i oprema namijenjeni obrani.

(7) Može li neka stvar ili neko pravo biti predmet ovrhe, odnosno je li ovrha na nekoj stvari ili pravu ograničena, ocjenjuje se s obzirom na okolnosti koje su postojale u vrijeme podnošenja ovršnoga prijedloga, ako ovim Zakonom nije drukčije izrijekom određeno.
 

Ograničenje sredstava i predmeta ovrhe i osiguranja

Članak 5.

(1) Sud određuje ovrhu, odnosno osiguranje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u ovršnom prijedlogu, odnosno prijedlogu za osiguranje.

(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta ovrhe, odnosno osiguranja, sud će, na prijedlog ovršenika, odnosno protivnika osiguranja, ograničiti ovrhu, odnosno osiguranje samo na neke od tih sredstava, odnosno predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje ili osiguranje tražbine.

(3) Sud može, na prijedlog ovršenika, odnosno protivnika osiguranja, u skladu s ovim Zakonom, odrediti drugo sredstvo ovrhe, odnosno osiguranja umjesto onoga koje je predloženo.

(4) Ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi.

(5) Žalba protiv novoga rješenja o ovrsi iz stavka 4. ovoga članka ne može se izjaviti iz razloga navedenih u članku 46. stavku 2. točki 1. do 5. i 8. ovoga Zakona. Zbog razloga iz članka 46. stavka 2. točke 7. i 9. do 11. ovoga Zakona žalba se može izjaviti samo ako su ti razlozi nastali nakon vremena od kojeg oni nisu više mogli biti izneseni u žalbi protiv prijašnjega rješenja o ovrsi.

(6) Glede sudskih pristojbi, prijedlog i rješenje o ovrsi iz stavka 4. ovoga članka ne smatraju se novim prijedlogom i rješenjem.

(7) Određivanje ovrhe novim sredstvom ili na novom predmetu te njezina provedba prigodom vrednovanja obujma sudačkoga rada smatrat će se novim ovršnim predmetom.
 

Zaštita dostojanstva ovršenika, odnosno protivnika osiguranja

Članak 6.

Pri provedbi ovrhe i osiguranja pazit će se na dostojanstvo ovršenika, odnosno protivnika osiguranja te na to da ovrha, odnosno osiguranje za njega budu što manje nepovoljni.

Podnesci, ročišta i spisi

Članak 7.

(1) U ovršnom postupku i postupku osiguranja sud postupa na temelju podnesaka i drugih pismena.

(2) Sud održava ročište kad je to ovim Zakonom određeno ili kad smatra da je održavanje ročišta svrhovito.

(3) O ročištu, umjesto zapisnika, sudac može sastaviti službenu bilješku.

(4) Sud će izvan ročišta saslušati stranku ili sudionika u postupku ako je to predviđeno ovim Zakonom, ili ako smatra da je to potrebno radi razjašnjenja pojedinih pitanja ili očitovanja o nekom prijedlogu stranke.

(5) Izostanak jedne ili obiju stranaka te sudionika s ročišta, ili njihovo neodazivanje pozivu suda radi saslušanja, ne sprječava sud da i dalje postupa.

(6) U ovršnom postupku i postupku osiguranja nema mirovanja postupka.

(7) Podnesci u ovršnom postupku podnose se u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Dostava

Članak 8.

(1) Pravnoj osobi koja je upisana u određeni sudski ili drugi upisnik dostava se obavlja na adresu navedenu u prijedlogu. Ako dostava na adresu navedenu u prijedlogu ne uspije, dostava će se obaviti na adresu sjedišta upisanoga u upisnik. Ako dostava ne uspije ni na toj adresi, obavit će se isticanjem pismena na oglasnoj ploči suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana isticanja pismena na oglasnoj ploči.

(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka primjenjuju se i na fizičke osobe koje obavljaju određenu upisanu djelatnost (obrtnici, trgovci pojedinci, javni bilježnici, odvjetnici, liječnici itd.) kad se tim osobama dostava obavlja u vezi s tom djelatnošću.

(3) Ako se određenim osobama, na temelju njihova zahtjeva i odobrenja predsjednika suda, dostava obavlja u sudu, pismena koja im upućuje sud polažu se za njih u posebne pretince u za to određenoj prostoriji suda. Dostavu obavlja službena osoba suda. Pismena koja se dostavljaju preko pretinca ne smiju biti dostupna osobama kojima se dostavljaju prije nego što potpišu dostavnicu. Pismena se dostavljaju u zatvorenim omotnicama, u kojima se dostava obavlja preko pošte. Prigodom uzimanja pismena moraju se preuzeti sva pismena položena u pretinac.

(4) Na svako pismeno koje se dostavlja na način predviđen u stavku 3. ovoga članka naznačit će se dan kada je položeno u pretinac osobe kojoj se dostava tako obavlja. Ako pismeno ne bude podignuto u roku od osam dana, dostava će se obaviti poštom ili na koji drugi zakonom predviđeni način.

(5) Predsjednik suda povući će odobrenje iz stavka 3. ovoga članka ako utvrdi da osoba kojoj je ona dana neredovito preuzima pismena ili pokušava zloupotrijebiti takav način dostave.

(6) Kad je ovim Zakonom predviđeno da se dostava ili koja druga radnja obavlja preko javnoga bilježnika, dostava, odnosno radnja obavljaju se tako da javni bilježnik, na zahtjev ovlaštene osobe ili tijela, putem pošte ili neposredno, dostavi pismeno i o tome sastavi zapisnik, ovjerovljeni prijepis kojega će dostaviti sudu.
 

Prekid postupka

Članak 9.

U slučaju prekida ovršnoga postupka ili postupka osiguranja sud će, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, ako je to potrebno radi zaštite prava i interesa koje od stranaka, postaviti privremenoga zastupnika stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojega je došlo do prekida, a postupak će nastaviti i prije nego što taj razlog prestane.
 

Sastav suda i odluke

Članak 10.

(1) Ovršni postupak i postupak osiguranja u prvom stupnju vodi i odluke donosi sudac pojedinac, a u drugom stupnju vijeće sastavljeno od triju sudaca.

(2) Ako se o prisilnom ispunjenju ili osiguranju nekih tražbina odlučuje u parničnom, kaznenom ili nekom drugom sudskom postupku, takve odluke sud donosi u sastavu u kojemu vodi taj sudski postupak.

(3) Odluke u ovršnom postupku i postupku osiguranja sud donosi u obliku rješenja ili zaključka.

(4) Zaključkom se izdaje nalog sudskom ovršitelju za provedbu pojedinih radnji te odlučuje o upravljanju postupkom i o drugim pitanjima kad je to izrijekom predviđeno ovim Zakonom.

(5) Zaključak u drugom stupnju donosi predsjednik vijeća.
 

Pravni lijekovi

Članak 11.

(1) Protiv rješenja donesenoga u prvom stupnju može se izjaviti žalba, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave može se izjaviti prigovor.

(3) Žalba se izjavljuje u roku od osam dana od dana dostave provostupanjskoga rješenja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(4) Žalba ne odgađa provedbu rješenja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(5) Rješenje kojim se žalba odbija i prvostupanjsko rješenje potvrđuje, odnosno kojim se prvostupanjsko rješenje preinačuje jest pravomoćno.

(6) Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek.

(7) Ako je protiv rješenja dopuštena žalba, sud će, ako ne postupi prema članku 47. stavku 1. ovoga Zakona, spis umnožiti i prijepis spisa sa žalbom dostaviti drugostupanjskom sudu. Dok drugostupanjski sud ne donese odluku, prvostupanjski sud poduzimat će one radnje koje je ovlašten poduzimati prije pravomoćnosti pobijanoga rješenja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
 

Revizija, ponavljanje postupka i povrat u prijašnje stanje

Članak 12.

(1) U ovršnom postupku i postupku osiguranja revizija i ponavjanje postupka nisu dopušteni, osim kad se ponavljanje postupka traži u slučaju iz članka 54. stavka 6. ovoga Zakona.

(2) Povrat u prijašnje stanje dopušten je samo zbog propuštanja roka za žalbu i prigovor.
 

Hitnost i redoslijed postupanja

Članak 13.

(1) U ovršnom postupku i postupku osiguranja sud je dužan postupati hitno.

(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti ne zahtijevaju da se postupi drukčije.
 

Troškovi postupka

Članak 14.

(1) Troškove postupka u svezi s određivanjem i provedbom ovrhe i osiguranja prethodno snosi ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja.

(2) Ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužan je troškove postupka predujmiti u roku koji sud odredi. Sud će obustaviti ovrhu, odnosno osiguranje ako troškovi ne budu predujmljeni u tomu roku, a bez toga se ovrha ili osiguranje ne mogu provesti. Ako u roku ne budu predujmljeni troškovi o kojima ovisi poduzimanje neke radnje o kojoj ne ovisi provedba ovrhe, ta se radnja neće provesti.

(3) Troškove postupka pokrenutoga po službenoj dužnosti prethodno podmiruje sud iz svojih sredstava.

(4) Ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni su ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje.

(5) Ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni su ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili.

(6) Zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od trideset dana od dana završetka postupka.

(7) O troškovima postupka odlučuje sud u ovršnom postupku i u tom postupku određuje, na prijedlog stranke, ovrhu radi njihova ostvarenja.

(8) Ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja mogu već u ovršnom prijedlogu ili prijedlogu za osiguranje zatražiti da se, radi naplate predvidivih troškova postupka, odredi ovrha protiv ovršenika, odnosno protivnika osiguranja. Na temelju takvoga rješenja o ovrsi sud će provesti mjere kojima se u korist ovrhovoditelja, odnosno predlagatelja osiguranja na dijelovima imovine ovršenika, odnosno protivnika osiguranja zasnivaju prava koja osiguravaju buduće namirenje troškova postupka.
 

Osiguranje

Članak 15.

(1) Kad ovaj Zakon propisuje davanje osiguranja, osiguranje se daje u gotovini. Iznimno, sud može odobriti davanje osiguranja u obliku bankarske garancije, vrijednosnih papira koji imaju burzovnu vrijednost te dragocjenosti čiju je vrijednost lako utvrditi na tržištu i koje se mogu brzo i jednostavno unovčiti.

(2) Republika Hrvatska i jedinice lokalne samouprave i uprave te državna tijela nisu dužni dati osiguranje kad u postupku sudjeluju kao stranke.

(3) Na danom osiguranju protivna stranka stječe zakonsko založno pravo.

(4) Ako sud u ovršnom postupku ili postupku osiguranja odluči o pravu protivne stranke na naknadu štete ili troškova postupka u svezi s radnjom zbog poduzimanja koje je osiguranje dano, na njezin će prijedlog istim rješenjem odlučiti i o naplati utvrđene tražbine iz toga osiguranja.
 

Novčana kazna i kazna zatvora

Članak 16.

(1) Kad je ovim Zakonom novčana kazna predviđena kao sredstvo ovrhe ili osiguranja, ta se kazna može izreći fizičkim osobama u iznosu od 1.000,00 do 30.000,00 kuna, a pravnim osobama u iznosu od 10.000,00 do 100.000,00 kuna. Zatvorska kazna predviđena ovim Zakonom izriče se od petnaest dana do tri mjeseca. Sud tijekom postupka može istoj osobi izreći više zatvorskih kazni za različita kažnjiva djela, a zbroj kazni u jednom postupku ovrhe ili osiguranja ne može prijeći šest mjeseci.

(2) Ako se novčana kazna izriče pravnoj osobi, sud će izreći novčanu kaznu i odgovornim osobama u pravnoj osobi ako utvrdi da su te osobe činom ili propustom prouzročile kažnjivo djelo pravne osobe.

(3) Ako se osoba kojoj je sud, u skladu s ovim Zakonom, zaprijetio novčanom kaznom ne pokori nalogu suda, sud će joj izreći tu kaznu i, u slučaju potrebe, zaprijetiti joj takvim novim kaznama, te ih izricati sve dok ta osoba ne postupi po nalogu suda, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(4) Ako fizička osoba kojoj je izrečena novčana kazna ne plati tu kaznu u roku koji je određen odlukom suda, ta će se kazna zamijeniti zatvorskom kaznom po pravilima kaznenoga prava o zamjeni novčane kazne zatvorskom kaznom. Ukupni zbroj zatvorskih kazni kojima su nekoj osobi zamijenjene izrečene novčane kazne ne može u istom postupku prijeći šest mjeseci, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(5) Kad je ovim Zakonom predviđeno da se zatvorska kazna može izreći kao sredstvo ovrhe ili osiguranja, ta se kazna može pojedinačno izreći u trajanju do tri mjeseca, s time da ukupni zbroj pojedinačno izrečenih zatvorskih kazni u istome ovršnom postupku ne može prijeći šest mjeseci, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(6) Sud može zaprijetiti novčanom kaznom pravnim osobama, a odgovornim osobama u pravnoj osobi i drugim fizičkim osobama novčanom kaznom ili zatvorskom kaznom, ili kazniti novčanom kaznom pravnu osobu, odnosno kazniti novčanom kaznom ili zatvorskom kaznom odgovorne osobe u pravnoj osobi i druge fizičke osobe:

1. ako protivno nalogu ili zabrani suda poduzme određene radnje s ciljem skrivanja, oštećenja ili uništenja imovine ovršenika ili protivnika osiguranja,

2. ako poduzmu čine nasilja ili čine kojima mogu teško oštetiti ili ugroziti prava, sigurnost i dostojanstvo ovrhovoditelja i predlagatelja osiguranja ili drugih osoba koje sudjeluju u postupku ovrhe ili osiguranja,

3. ako protivno nalogu ili zabrani suda poduzmu radnje koje mogu dovesti do nenadoknadive ili teško nadoknadive štete za ovrhovoditelja ili predlagatelja osiguranja,

4. ako poduzmu radnje kojima se sud, sudski ovršitelj ili druge ovlaštene osobe ometaju u provedbi ovršnih radnji ili radnji osiguranja,

5. te u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

(7) Zatvor iz stavka 6. ovoga članka može, na temelju jedne odluke kojom je određen, trajati najduže trideset dana. Tijekom istoga postupka može se, u slučaju potrebe, protiv iste osobe ponovno odrediti zatvor. Ukupno trajanje zatvora određenoga protiv neke osobe tijekom istoga postupka ne može biti duže od šest mjeseci.

(8) Sud će kazniti novčanom kaznom do 5.000,00 kuna fizičku osobu, odnosno do 20.000,00 kuna pravnu osobu koja u podnesku vrijeđa sud, stranku ili drugoga sudionika u postupku. Novčana kazna može se izreći i zastupniku stranke ako je on odgovoran za vrijeđanje suda. Na tu novčanu kaznu na odgovarajući se način primjenjuju odredbe stavka 1. do 5. ovoga članka.

(9) -Ukinut izmjenama i dopunama.

(10) Zatvorska kazna izrečena prema odredbama ovoga Zakona izvršava se na način propisan za izvršenje zatvorske kazne izrečene u kaznenom postupku.

(11) Izrečenu novčanu kaznu i zatvorsku kaznu sud će izvršiti po službenoj dužnosti, a troškovi izvršenja padaju na teret državnoga proračuna.

(12) Novčana kazna i zatvorska kazna u smislu odredaba ovoga članka bez utjecaja su na kaznenu odgovornost osoba koje su u ovršnom postupku ili postupku osiguranja kažnjene novčanom kaznom ili zatvorskom kaznom, ali će se kazna izrečena prema odredbama ovoga Zakona uračunati u kaznu izrečenu u kaznenom postupku.

(13) Sud može zaprijetiti novčanom kaznom ili zatvorskom kaznom osobama iz stavka 6. ovoga članka i u slučaju ako postoji osnovana bojazan da bi pravna ili fizička osoba mogla počiniti kažnjivu radnju iz stavka 6. točke 1. do 5. ovoga članka, pri čemu može tim osobama naložiti ili zabraniti poduzimanje određenih radnji.

(14) Sud će pri odabiru kazne ili prijetnji kaznom, odnosno odabiru vrste kazne, primijeniti blažu kaznu ako se njome može ostvariti ista svrha.

(15) O kažnjavanju novčanom kaznom i zatvorskom kaznom odlučuje sud rješenjem. Na rješenje o kažnjavanju dopuštena je žalba u roku od tri dana. O žalbi na rješenje o kažnjavanju odlučuje sud drugoga stupnja u roku od tri dana.

Prokazna izjava i prokazni popis imovine

Članak 16a.

(1) Ako se stvari radi čije se predaje ili isporuke ovrha vodi nisu uspjele pronaći kod ovršenika, ovršenik mora, na prijedlog ovrhovoditelja, dati pred sudom izjavu o tome gdje se one nalaze, odnosno da ih nema ili da ne zna gdje se nalaze (prokazna izjava).

(2) Ako je ovrha radi naplate novčane tražbine ostala bez uspjeha zato što se kod ovršenika nisu našle stvari na kojima bi se mogla provesti ovrha, ili zato što su nađene samo takve stvari koje očito nisu dovoljne za namirenje s obzirom na njihovu neznatnu vrijednost, ili stvari koje su već opterećene založnim pravima trećih, ili stvari koje druge osobe traže za sebe, ovršenik mora, na prijedlog ovrhovoditelja, podnijeti sudu popis svoje imovine (prokazni popis imovine). Taj je popis ovršenik dužan sastaviti i podnijeti sudu u roku koji mu je sud odredio rješenjem iz stavka 7. ovoga članka u dva primjerka s odgovarajućim prilozima.

(3) U popisu iz stavka 2. ovoga članka ovršenik mora naznačiti:

1. gdje se nalaze pojedine stvari koje čine njegovu imovinu,

2. gdje se nalaze i kome pripadaju tuđe stvari na kojima on ima određena imovinska prava,

3. prema kome ima kakvu novčanu ili koju drugu tražbinu,

4. koja druga prava čine njegovu imovinu,

5. ima li na računima i kod koga novčana sredstva,

6. prima li i od koga plaću ili mirovinu, odnosno ima li koje druge stalne ili povremene prihode,

7. ima li kakvu drugu imovinu.

(4) U popisu iz stavka 2. ovoga članka ovršenik mora navesti podatke o pravnoj i činjeničnoj osnovi svojih prava u odnosu na svaki dio imovine iz stavka 3. ovoga članka te o dokazima, osobito ispravama, kojima se ona mogu potkrijepiti. Ako to bude potrebno, sud može zatražiti od ovršenika da dade i druge podatke na temelju kojih bi se imovina mogla pronaći.

(5) U izjavama iz stavka 1. i 2. ovoga članka, koje će potpisati pred sudom, ovršenik će potvrditi da su podaci koje je dao točni i potpuni i da ništa od svoje imovine nije zatajio.

(6) Ministar pravosuđa propisat će obrazac izjava iz stavka 1. i 2. ovoga članka.

(7) O prijedlogu za davanje prokazne izjave i prokaznoga popisa imovine sud odlučuje rješenjem kojim će ovršeniku zaprijetiti novčanom kaznom ako ne postupi u skladu s nalogom suda (članak 16).

(8) Prokazna se izjava daje javno na ročištu pred sudom.

(9) Ročište pred sudom održat će se i radi rasprave i potvrđivanja prokaznoga popisa imovine.

(10) Na javno ročište iz stavka 8. i 9. ovoga članka pozivaju se ovršenik i ovrhovoditelj, a oglas o ročištu objavit će se i na oglasnoj ploči suda. O tim će se ročištima sastaviti zapisnik.

(11) Ako ovršenik ne dođe na ročišta iz stavka 8. i 9. ovoga članka bez osobito opravdanoga razloga ili ako odbije dati prokaznu izjavu ili prokazni popis imovine, sud će mu izreći novčanu kaznu i zaprijetiti mu novim novčanim kaznama koje će izricati sve dok se ovršenik ne pokori (članak 16.).

(12) Odredbe stavka 1. do 11. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i prema odgovornim osobama u ovršeniku pravnoj osobi.

(13) Radi prikupljanja podataka o imovini sud može, na prijedlog ovrhovoditelja, saslušati i druge osobe kao svjedoke, odnosno zatražiti očitovanje od drugih osoba ili tijela.

(14) Ako ovrhovoditelj učini vjerojatnim da se u međuvremenu stanje stvari bitno izmijenilo, sud može iznova naložiti ovršeniku davanje prokazne izjave odnosno prokaznoga popisa imovine po pravilima prethodnih stavaka ovoga članka.

(15) Za davanje neistinitih ili nepotpunih prokaznih izjava i prokaznih popisa imovine ovršenik i odgovorne osobe u ovršeniku pravnoj osobi odgovaraju kao za lažan iskaz u postupku pred sudom.

(16) Osobe ili tijela iz stavka 13. ovoga članka odgovaraju za davanje netočnih ili nepotpunih obavijesti kao za lažan iskaz u postupku pred sudom.

Ovrha odluke stranoga suda

Članak 17.

Ovrha na temelju odluke stranoga suda može se odrediti i provesti u Republici Hrvatskoj samo ako ta odluka ispunjava pretpostavke za priznanje i ovrhu propisane međunarodnim sporazumom ili zakonom.

Ovrha na imovini strane države

Članak 18.

Na imovini strane države u Republici Hrvatskoj ne može se odrediti ovrha ili osiguranje bez prethodne suglasnosti Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, osim ako je strana država pristala na ovrhu, odnosno osiguranje.

Primjena odredaba drugih zakona

Članak 19.

(1) U ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

(2) Na materijalnopravne pretpostavke i posljedice provedbe ovršnoga postupka i postupka osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju stvarna prava, odnosno obvezni odnosi.

D i o  d r u g i

O V R H A

Razdjel  prvi

ZAJEDNIČKE ODREDBE

G l a v a  d r u g a

OVRŠNA I VJERODOSTOJNA ISPRAVA

Osnove za određivanje ovrhe

Članak 20.

Sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Ovršna isprava

Članak 21.

Ovršne isprave jesu:

1. ovršna sudska odluka i ovršna sudska nagodba,

2. ovršna odluka donesena u upravnom postupku i ovršna nagodba sklopljena u upravnom postupku ako glase na ispunjenje novčane obveze, ako zakonom nije drukčije određeno,

3. ovršna javnobilježnička isprava,

4. druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava.

Odluka i nagodba

Članak 22.

(1) Sudskom odlukom, prema ovom Zakonu, smatra se presuda, rješenje, platni nalog te druga odluka donesena u postupku pred sudom i izbranim sudom, a sudskom nagodbom smatra se nagodba sklopljena u postupku pred tim sudovima.

(2) Odlukom upravnoga tijela, prema ovom Zakonu, smatra se rješenje i zaključak koji su u upravnom postupku donijeli tijelo državne uprave ili pravna osoba s javnim ovlastima, a upravnom nagodbom smatra se nagodba zaključena u upravnom postupku pred tim tijelom, odnosno pred tom osobom.

Ovršnost odluke

Članak 23.

(1) Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko trpljenje ili nečinjenje (propuštanje) ovršna je ako je postala pravomoćna, osim ako je u ovršnoj ispravi određen poseban rok za usklađivanje ponašanja ovršenika s njegovom obvezom.

(3) Odluka donesena u upravnom postupku ovršna je ako je postala ovršna po pravilima koja uređuju taj postupak.

(4) Na temelju ovršne odluke koja je postala ovršna u jednom dijelu, ovrha se može odrediti samo u odnosu na taj dio.

(5) Ovrha će se odrediti na temelju sudske odluke koja nije postala pravomoćna i odluke donesene u upravnom postupku koja nije postala konačna ako je zakonom propisano da žalba ili koji drugi pravni lijek ne zadržava ovrhu.

Ovršnost nagodbe

Članak 24.

(1) Sudska odnosno upravna nagodba ovršna je ako je tražbina koju prema njoj treba ispuniti dospjela.

(2) Dospijeće tražbine dokazuje se zapisnikom o nagodbi ili javnom ispravom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom.

(3) Dospijeće koje se ne može dokazati na način iz stavka 2. ovoga članka dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku kojom se utvrđuje dospijeće.

(4) Na temelju nagodbe koja je postala ovršna u jednom dijelu ovrha se može odrediti samo u odnosu na taj dio.

Ovršnost javnobilježničke isprave

Članak 25.

(1) Javnobilježnička isprava ovršna je ako je postala ovršna po posebnim pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave.

(2) Na temelju javnobilježničke isprave koja je postala ovršna u jednom dijelu ovrha se može odrediti samo u odnosu na taj dio.

Podobnost ovršne isprave za ovrhu

Članak 26.

(1) Ovršna isprava podobna je za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze.

(2) Ako je ovršna isprava odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje, u njoj mora biti određen i rok za dobrovoljno ispunjenje.

(3) Ako u ovršnoj ispravi iz stavka 2. ovoga članka nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje, taj rok određuje sud rješenjem o ovrsi.

(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka sud će predloženu ovrhu odrediti uz uvjet da ovršenik, u roku koji mu je određen, ne ispuni svoju obvezu.

(5) Ako je prema ovršnoj ispravi vjerovnik ovlašten odrediti opseg ili vrijeme ispunjenja tražbine, vjerovnik će opseg ili vrijeme ispunjenja tražbine odrediti u prijedlogu za ovrhu.

(6) Ako je prema ovršnoj ispravi treća osoba ovlaštena odrediti opseg ili vrijeme ispunjenja tražbine, smatrat će se da je ta osoba odredila opseg ili vrijeme ispunjenja tražbine ako je to učinila u javnoj ili javno ovjerovljenoj ispravi

Određivanje i naplata zateznih kamata

Članak 27.

(1) Ako se nakon donošenja odluke, zaključenja nagodbe ili sastavljanja javnobilježničke isprave izmijenila zatezna kamata, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, rješenjem o ovrsi odrediti naplatu zatezne kamate po izmijenjenoj stopi za vrijeme na koje se ta izmjena odnosi.

(2) Ako se nakon donošenja odluke, zaključenja nagodbe ili sastavljanja javnobilježničke isprave izmijenila zatezna kamata, sud će u rješenju koje će donijeti u povodu pravnoga lijeka ovršenika protiv rješenja o ovrsi izmijeniti u rješenju o ovrsi odredbu o visini te kamate za vrijeme na koje se izmjena odnosi.

(3) Ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno zaključenja nagodbe do naplate.

(4) Na prijedlog ovrhovoditelja sud će odrediti naplatu zateznih kamata na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi od dana kada su ti troškovi učinjeni, odnosno plaćeni, do dana naplate.

Vjerodostojna isprava

Članak 28.

(1) Vjerodostojna isprava je, prema ovom Zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata.

(2) Vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze.

(3) Kad se iz vjerodostojne isprave ne vidi je li i kad je tražbina dospjela, ovrha će se odrediti ako ovrhovoditelj uz tu ispravu podnese i pisanu izjavu o tome da je tražbina dospjela, te ako je označio dan njezine dospjelosti.

Prijenos tražbine ili obveze

Članak 29.

(1) Ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

Uvjetna i uzajamna obveza

Članak 30.

(1) Ako je obveza ovršenika utvrđena u ovršnoj ispravi uvjetovana prethodnim ili istovremenim ispunjenjem neke obveze ovrhovoditelja ili nastupanjem nekoga uvjeta, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, odrediti ovršenje ako on izjavi da je svoju obvezu ispunio, odnosno da je osigurao njezino ispunjenje ili da je uvjet nastupio.

(2) Ako ovršenik u pravnom lijeku protiv rješenja o ovrsi istakne da ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu, da nije osigurao njezino ispunjenje ili da uvjet nije nastupio, sud će o ispunjenju ili osiguranju ispunjenja obveze ovrhovoditelja, odnosno o nastupanju uvjeta odlučiti u ovršnom postupku, osim ako odluka o tome ovisi o utvrđivanju spornih činjenica.

(3) Ako odluka suda iz stavka 2. ovoga članka ovisi o utvrđivanju spornih činjenica, sud će o pravnom lijeku iz stavka 1. ovoga članka odlučiti u ovršnom postupku ako su te činjenice općepoznate, ako se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama ili ako ovrhovoditelj dokaže ispunjenje ili osiguranje svoje obveze, odnosno nastupanja uvjeta javnom ispravom ili privatnom ispravom koja ima značenje javne isprave. U ostalim slučajevima sud će obustaviti postupak.

(4) Smatrat će se da je ovrhovoditelj ispunio svoju obvezu, odnosno da je osigurao njezino ispunjenje ako je predmet dužne činidbe položio u sudski ili javnobilježnički polog, ako to nije u protivnosti sa sadržajem njegove obveze utvrđene ovršnom ispravom.

(5) Ovrhovoditelj koji u ovršnom postupku ne uspije dokazati, u skladu s odredbama prethodnih stavaka ovoga članka, da je ispunio svoju obvezu, da je osigurao njezino ispunjenje odnosno da je nastupio uvjet, može pokrenuti parnicu radi utvrđenja da je na temelju ovršne isprave ovlašten tražiti bezuvjetnu ovrhu radi ostvarenja svoje tražbine.

Alternativna obveza po izboru ovršenika

Članak 31.

(1) Ako ovršenik ima pravo na temelju ovršne isprave birati između više predmeta svoje obveze i u roku za dobrovoljno ispunjenje sam ne obavi izbor između tih predmeta i ne ispuni dužnu obvezu, predmet kojim obveza treba biti ispunjena određuje ovrhovoditelj u ovršnom prijedlogu.

(2) Ovršenik ima pravo izbora sve dok se ovrhovoditelj u cijelosti ne namiri prisilnim ispunjenjem dužne činidbe.

(3) Ovrhovoditelj ima pravo na naknadu troškova ovršnoga postupka koji je obustavljen zato što je ovršenik nakon pokretanja postupka ispunio svoju obvezu drugim predmetom.

Alternativno ovlaštenje ovršenika

Članak 32.

(1) Ovršenik kojemu je ovršnom ispravom naloženo ispunjenje određene obveze uz pravo da se od ispunjenja te obveze može osloboditi ispunjenjem neke druge činidbe određene u ovršnoj ispravi, može tu činidbu ispuniti sve dok se ovrhovoditelj u cijelosti ne namiri prisilnim ispunjenjem dužne obveze.

(2) Ovrhovoditelj ima pravo na naknadu troškova ovršnoga postupka koji je obustavljen zato što je ovršenik nakon njegova pokretanja umjesto dužne obveze ispunio drugu činidbu određenu u ovršnoj ispravi.

Potvrda o ovršnosti

Članak 33.

(1) Ako se prijedlog za ovrhu podnosi sudu koji o tražbini nije odlučivao u prvom stupnju, uz prijedlog se podnosi ovršna isprava, u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu, na kojoj je stavljena potvrda o ovršnosti, odnosno podnosi se vjerodostojna isprava.

(2) Potvrdu o ovršnosti daje sud, odnosno tijelo koje je odlučivalo o tražbini u prvom stupnju.

(3) Potvrdu o ovršnosti za izdavanje koje nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti ukinut će rješenjem isti sud, odnosno tijelo, na prijedlog ili po službenoj dužnosti.

G l a v a t r e ć a

PREDLAGANJE I ODREÐIVANJE OVRHE

Stvarna nadležnost

Članak 34.

Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu stvarno je nadležan sud određen posebnim zakonom.

Prijedlog za ovrhu

Članak 35.

(1) Prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojemu će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, tražbina čije se ostvarenje traži te sredstvo kojim ovrhu treba provesti i, po potrebi, predmet u odnosu na koji ga treba provesti. Prijedlog mora sadržavati i druge podatke koji su potrebni za provedbu ovrhe.

(2) Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave mora sadržavati:

1. zahtjev da sud naloži ovršeniku da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri od dana dostave rješenja, namiri tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima, i

2. ovršni zahtjev iz stavka 1. ovoga članka.

Povlačenje i ograničenje prijedloga

Članak 36.

(1) Ovrhovoditelj može tijekom postupka, bez pristanka ovršenika, povući u cijelosti ili djelomice prijedlog za ovrhu.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka sud će obustaviti ovrhu.

(3) Ovrhovoditelj može nakon povlačenja prijedloga podnijeti novi prijedlog za ovrhu.

Rješenje o ovrsi

Članak 37.

(1) U rješenju o ovrsi moraju biti naznačeni ovršna, odnosno vjerodostojna isprava na temelju koje se ovrha određuje, ovrhovoditelj i ovršenik, tražbina koja se ostvaruje, sredstvo i predmet ovrhe te drugi podaci potrebni za provedbu ovrhe.

(2) Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sud će:

1. naložiti ovršeniku da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana od dana dostave rješenja, namiri tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima, i

2. odrediti ovrhu radi prisilne naplate tih tražbina.

(3) Rješenje o ovrsi ne mora biti obrazloženo i može se izdati otiskivanjem štambiljem na prijedlogu za ovrhu.

(4) Rješenje o ovrsi mora sadržavati uputu o pravnom lijeku.

(5) Sud neće po službenoj dužnosti odbaciti prijedlog za ovrhu utemeljen na pravomoćnoj sudskoj odluci, sudskoj nagodbi ili javnobilježničkoj ispravi samo zato što na tim ispravama nije bilo potvrde o ovršnosti u vrijeme odlučivanja, odnosno neće odbiti ovršni zahtjev samo zato što tražbina utvrđena tim ispravama nije stekla svojstvo ovršivosti.

(6) Rješenje kojim se prijedlog za ovrhu potpuno ili djelomice odbacuje ili odbija mora biti obrazloženo.

Dostava rješenja o ovrsi

Članak 38.

(1) Rješenje o ovrsi dostavlja se ovrhovoditelju i ovršeniku.

(2) Rješenje kojim se odbacuje ili odbija prijedlog za ovrhu doneseno prije nego što je ovršeniku bilo omogućeno da se o njemu očituje dostavlja se samo ovrhovoditelju.

(3) Rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave dostavlja se prije pravomoćnosti jedinici pravne osobe koja za ovršenika obavlja poslove platnoga prometa te drugim osobama i tijelima kad je to potrebno radi provedbe ovrhe.

(4) Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dostavlja se odgovarajućoj jedinici pravne osobe koja za ovršenika obavlja poslove platnoga prometa te drugim osobama i tijelima tek nakon što postane pravomoćno.

(5) Rješenje o ovrsi na pokretnim stvarima doneseno na temelju ovršne isprave dostavlja se ovršeniku pri poduzimanju prve ovršne radnje, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(6) Rješenje o ovrsi na pokretnim stvarima doneseno na temelju vjerodostojne isprave dostavlja se ovršeniku prije pristupanja provedbi ovrhe (članak 40. stavak 3.).

(7) Ako sud koji je donio rješenje o ovrsi nije nadležan za provedbu ovrhe, uputit će svoje rješenje o ovrsi nadležnom sudu radi provedbe ovrhe.

G l a v a č e t v r t a

PROVEDBA OVRHE

Stvarna nadležnost

Članak 39.

Za provedbu ovrhe stvarno je nadležan sud koji je nadležan za odlučivanje o ovršnom prijedlogu, ako zakonom nije drukčije određno.

Ovrha na temelju nepravomoćnoga rješenja o ovrsi

Članak 40.

(1) Ovrha se provodi i prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi ako za pojedine ovršne radnje ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Tražbina će se prisilno ostvariti prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(3) Ovrha određena na temelju vjerodostojne isprave provodi se tek nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi.

Granice ovrhe

Članak 41.

Ovrha se provodi u granicama određenim u rješenju o ovrsi.

Vrijeme ovrhe

Članak 42.

(1) Ovrha se provodi radnim danom, i to danju.

(2) Sud može odrediti da se ovrha provede i neradnim danom ili noću ako za to postoji opravdan razlog.

Rad sudskoga ovršitelja

Članak 43.

(1) Sudski ovršitelj je dužan prigodom pretrage ovršenikova stana ili odjeće koju on nosi na sebi i poduzimanja drugih ovršnih radnji postupati s dužnim obzirima prema osobi ovršenika i članova njegova domaćinstva.

(2) Ovršnim radnjama u ovršenikovu stanu kojima nije nazočan ovršenik, njegov zakonski zastupnik, opunomoćenik ili odrasli član njegova domaćinstva, moraju biti nazočna dva punoljetna svjedoka ili javni bilježnik.

(3) Ovrha u prostoriji pravne osobe provodi se tako da sudski ovršitelj prije obavljanja ovršne radnje zatraži od zastupnika pravne osobe da on sam ili osoba koju on odredi bude nazočna njezinu obavljanju. Ako zastupnik pravne osobe odbije postupiti u skladu sa zahtjevom sudskoga ovršitelja ili ako ga sudski ovršitelj ne zatekne u prostoriji pravne osobe prigodom poduzimanja ovršne radnje, radnju će provesti u nazočnosti dvaju punoljetnih svjedoka.

(4) Kad ovršnu radnju treba provesti u prostoriji koja je zaključana, a ovršenik ili njegov zastupnik nije nazočan ili neće prostoriju otvoriti, sudski ovršitelj otvorit će prostoriju u nazočnosti dvaju punoljetnih svjedoka ili javnoga bilježnika.

(5) O obavljanju ovršnih radnji prema odredbama stavka 2. do 4. ovoga članka sudski ovršitelj sastavit će posebni zapisnik koji će potpisati pozvani svjedoci odnosno javni bilježnik.

Ometanje sudskoga ovršitelja u radu

Članak 44.

(1) Sudski ovršitelj je ovlašten udaljiti osobu koja ometa provedbu ovrhe, a prema okolnostima slučaja i zatražiti pomoć policije. Policija je dužna postupati po nalogu sudskoga ovršitelja. Sudski ovršitelj može, po potrebi, naložiti i upotrebu sile prema osobi koja ometa ovrhu.

(2) Pri postupanju policije po nalogu sudskoga ovršitelja na odgovarajući se način primjenjuju propisi o unutarnjim poslovima.

(3) Sud može za provedbu ovrhe zatražiti i pomoć pravosudne policije na način i u postupku propisanom posebnim zakonom.

(4) Prema osobi koja ometa provedbu ovrhe sud može odrediti mjere propisane člankom 16. ovoga Zakona.

Nepravilnosti pri provedbi ovrhe

Članak 45.

(1) Stranka ili sudionik mogu podneskom tražiti od suda da otkloni nepravilnost koju je sudski ovršitelj učinio u provedbi ovrhe.

(2) Sud može zaključkom ukinuti nezakonite i nepravilne radnje sudskoga ovršitelja.

G l a v a p e t a

PRAVNI LIJEKOVI OVRŠENIKA I OVRHOVODITELJA

PROTIV RJEŠENJA O OVRSI

1. Pravni lijekovi protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave

Žalba

Članak 46.

(1) Protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Ovršenik može izjaviti žalbu osobito:

1. ako isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi nije ovršna isprava,

2. ako ovršna isprava nije stekla svojstvo ovršnosti,

3. ako je ovršna isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka,

4. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave, sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu,

5. ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha,

6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojemu je mogućnost ovrhe ograničena,

7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika,

8. ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano,

9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik nije više mogao uspješno istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja javnobilježničke isprave,

10. ako je na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik nije više mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno ako je na temelju činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja javnobilježničke isprave, trajno ili za određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno ispunjenje tražbine,

11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

(3) U povodu žalbe iz stavka 2. ovoga članka sud pazi po službenoj dužnosti na:

1. razloge iz stavka 2. točke 1., 3. i 5. ovoga članka,

2. okolnost da je u slučaju iz stavka 2. točke 6. ovoga članka ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavka 4. i 5. ovoga Zakona,

3. okolnost da je u slučajevima iz stavka 2. točke 10. ovoga članka zabranjeno ispunjenje tražbine.

(4) Ovrhovoditelj može pobijati žalbom rješenje o ovrsi ako je njime prekoračen njegov zahtjev ili zbog odluke o troškovima postupka.

(5) Žalba ovršenika protiv rješenja o ovrsi ne odgađa provedbu ovrhe, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Odlučivanje o žalbi

Članak 47.

(1) U povodu žalbe protiv rješenja o ovrsi sud prvoga stupnja ovlašten je žalbu prihvatiti ako ocijeni da je osnovana te, u cijelosti ili djelomice, doneseno rješenje o ovrsi preinačiti i ovršni zahtjev odbiti, ili ukinuti rješenje o ovrsi i ovršni prijedlog odbaciti ili oglasiti se nenadležnim i predmet ustupiti nadležnom sudu, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. U tom će slučaju sud prvoga stupnja ukinuti provedene radnje.

(2) Ako ocijeni da žalba nije osnovana, sud prvoga stupnja uputit će predmet sudu drugoga stupnja.

(3) Radi provjere osnovanosti navoda žalbe sud prvoga stupnja može, po potrebi, saslušati stranke i druge sudionike te obaviti druge izviđaje.

(4) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka dopuštena je žalba u povodu koje sud prvoga stupanja nema ovlasti iz te odredbe.

Upućivanje na parnicu u povodu žalbe

Članak 48.

(1) Ako je žalba izjavljena zbog razloga iz članka 46. stavka 2. točke 7. i 9. do 11. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako ovrhovoditelj ospori osnovanost tih razloga, odnosno ako se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja prihvatit će žalbu ako ovršenik njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama. U suprotnom, sud prvoga stupnja donijet će posebno rješenje kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

(2) Glede parnice iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju pravila o parnici na koju se ovršenik upućuje u povodu žalbe nakon proteka roka (članak 52.).

(3) Okolnost da je ovršenik upućen na parnicu iz stavka 1. ovoga članka ili da ju je pokrenuo ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(4) Ako je žalba izjavljena i zbog drugih razloga iz članka 46. stavka 2. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja, ako smatra da žalba zbog tih drugih razloga nije osnovana, uputit će bez odgode prijepis spisa sudu drugoga stupnja radi odlučivanja o žalbi u povodu tih drugih razloga(članak 11. stavak 4.).

(5) Ako ovršenik izjavi žalbu protiv rješenja o upućivanju na parnicu, sud prvoga stupnja tu će žalbu uputiti sudu drugoga stupnja radi zajedničkoga odlučivanja o toj žalbi i žalbi protiv rješenja o ovrsi.

Žalba nakon proteka roka

Članak 49.

(1) Zbog razloga iz članka 46. stavka 2. točke 7. do 11. ovoga Zakona ovršenik može podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti, uz uvjet da taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u žalbi protiv toga rješenja.

(2) Žalba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti sve do dovršetka ovršnoga postupka.

(3) Ovršenik je dužan u žalbi iz stavka 1. ovoga članka istaknuti sve razloge zbog kojih je taj razlog mogao istaknuti u vrijeme njezina podnošenja. Sud će odbaciti kasnije podnesenu žalbu ako se ona temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi.

(4) Podnošenje žalbe iz stavka 1. ovoga članka ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine, osim ako je ovim Zakonom drukčije određeno.

Odgovor na žalbu

Članak 50.

Žalba iz članka 49. ovoga Zakona dostavit će se bez odgode ovrhovoditelju, koji se o njoj može očitovati u roku od osam dana.

Rješenje o žalbi

Članak 51.

(1) Kad primi odgovor na žalbu ili kad protekne rok za odgovor, sud će, prema okolnostima slučaja, zakazati ročište za raspravljanje o žalbi ili će donijeti rješenje bez određivanja ročišta, osim u slučaju iz članka 52. ovoga Zakona.

(2) Rješenjem o žalbi sud će žalbu odbaciti, odbiti ili prihvatiti, osim u slučaju iz članka 52. ovoga Zakona. Ako žalbu prihvati, sud prvoga stupnja ukinut će provedene radnje i obustaviti ovrhu.

(3) Osnovanost žalbe ocjenjuje se s obzirom na stanje stvari u vrijeme odlučivanja o žalbi.

Upućivanje na parnicu ili drugi postupak u povodu žalbe

Članak 52.

(1) Ako rješenje o žalbi iz članka 49. stavka 1. ovoga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, sud će uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim ako ovršenik osnovanost svoje žalbe ne dokaže javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako osnovanost žalbe ne proizlazi iz općepoznatih činjenica ili iz činjenica koje se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

(2) Ako ovršenik dokaže osnovanost svoje žalbe javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako osnovanost žalbe proizlazi iz općepoznatih činjenica ili iz činjenica koje se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, sud će o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku. Ako žalbu prihvati, postupit će u smislu odredaba članka 51. ovoga Zakona, a ako je ne prihvati, uputit će ovršenika na parnicu.

(3) Ovršenik je dužan sve razloge za žalbu koje je mogao istaknuti u određenoj parnici istaknuti u toj parnici.

(4) Ako ovršenik ne postupi u skladu s odredbom stavka 5. ovoga članka, sud će odbaciti tužbu u kojoj će istaknuti razloge koje je ovršenik mogao istaknuti u prijašnjoj parnici.

(5) Ako je pravomoćnom presudom utvrđeno da ovrha nije dopuštena, sud nadležan da odlučuje o žalbi, na prijedlog ovršenika, ukinut će provedene radnje i obustaviti ovrhu.

(6) Ako ovrha na temelju rješenja o ovrsi protiv kojega je podnesena žalba iz članka 49. stavka 1. ovoga Zakona bude provedena prije nego što se prvostupanjski postupak u parnici na koju je ovršenik upućen dovrši, ovršenik može do dovršetka toga postupka, i bez pristanka ovrhovoditelja kao tuženika, preinačiti tužbu tako što će zatražiti da sud osudi ovrhovoditelja da mu vrati ono što je stekao ovrhom te da mu nadoknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu.

(7) Ovršenik može svoje pravo na naknadu štete koju je pretrpio zato što je protiv njega provedena nedopuštena ovrha ostvarivati u posebnoj parnici.

2. Pravni lijekovi protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave

Prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju

vjerodostojne isprave

Članak 53.

(1) Protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršenik može podnijeti prigovor u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana, osim ako ne pobija samo odluku o troškovima postupka. Zbog razloga zbog kojih se prema odredbi članka 46. ovoga Zakona rješenje o ovrsi može pobijati žalbom, ovršenik može pobijati rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je njime odlučeno o ovrsi samo prigovorom.

(2) Prigovor koji se podnosi iz razloga navedenih u članku 49. stavku 1. ovoga Zakona ovršenik može podnijeti protiv dijela rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je odlučeno o ovrsi, ako se taj prigovor temelji na činjenici koja je nastala nakon donošenja rješenja o ovrsi.

(3) Na žalbu koja se podnosi nakon proteka roka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 49. do 52. ovoga Zakona.

Postupak u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave

Članak 54.

(1) Ako u prigovoru protiv rješenja o ovrsi donesenom na temelju vjerodostojne isprave ovršenik nije odredio u kojem dijelu pobija to rješenje, smatrat će se da rješenje pobija u cijelosti.

(2) Ako se rješenje o ovrsi pobija u cijelosti ili samo u dijelu kojim je ovršeniku naloženo da namiri tražbinu, sud kojemu je prigovor podnesen stavit će izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinut će provedene radnje, a postupak će nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga, a ako za to nije mjesno nadležan, dostavit će predmet nadležnom sudu.

(3) Ako se rješenje o ovrsi pobija samo u dijelu kojim je određena ovrha, daljnji postupak nastavit će se kao postupak po žalbi protiv rješenja o ovrsi donesenom na temelju ovršne isprave.

(4) Ako se prigovor iz stavka 3. ovoga članka prihvati, dio rješenja o ovrsi kojim je ovršeniku naloženo da namiri tražbinu ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može ponovno tražiti ovrha.

(5) Ako ovršenik pobija rješenje o ovrsi samo djelomično, i to samo u dijelu u kojem mu je naloženo da ovrhovoditelju namiri tražbinu, sud će za nepobijani dio zaključkom utvrditi nastupanje pravomoćnosti i ovršnosti, te će naložiti mjere za ovršnu provedbu nepobijanog dijela rješenja, u skladu s predloženim sredstvima i predmetom ovrhe. Sud će tim zaključkom izreći da se razdvajaju postupci, tako da se u odnosu na pobijani dio postupak nastavlja na način određen stavkom 2. i 3. ovoga članka. U tom slučaju sud će načiniti presliku cijeloga spisa radi provedbe odluke o razdvajanju postupaka.

(6) Prigovor protiv rješenja o ovrsi mora biti obrazložen.

(7) Ako ovršenik ne podnese prigovor protiv dijela rješenja o ovrsi kojim mu je naloženo da namiri tražbinu protiv toga dijela rješenja može tražiti ponavljanje postupka po pravilima parničnoga postupka.

(8) Ako sud kojem je prijedlog iz stavka 6. ovoga članka podnesen nije nadležan odlučivati po pravilima parničnoga postupka, ustupit će predmet nadležnom sudu radi odlučivanja o prijedlogu.


nastavak na str.2